Kako nastaje dijabetes?

Ako se ne liječi, dijabetes može oštetiti gotovo svaki organ u tijelu i biti poguban. Za organizam je stoga važno na vrijeme prepoznati simptome i potražiti pomoć.

Pozitivne promjene u načinu života mogu djelovati preventivno za sve koji su rizična skupina.

Unosom hrane u organizam tijelo dolazi do energije. Kod probavljanja, glukoza se apsorbira iz hrane u krvotok. Glukoza je glavni faktor koji pomaže stanicama i tkivu da stvore energiju. Gušterača proizvodi hormon inzulin koji omogućuje ulazak glukoze u stanice. Prilikom jela, gušterača proizvodi inzulin koji djeluje poput ključa koji otvara vrata šećeru da uđe u stanice. Time se razina glukoze u krvi smanjuje. Opadanjem razine glukoze u krvi, gušterača luči manje inzulina.

Uz inzulin, na razinu šećera u krvi djeluju i drugi hormoni. Kortizol, adrenalin i glukagon djeluju suprotno od inzulina, odnosno oni sprečavaju ulazak glukoze u stanice. Dok je proces suradnje hormona uravnotežen, tijelo funkcionira dobro, no dok je odnos hormona poremećen, kao kod dijabetesa, proces se remeti i zdravlje je narušeno.

Kod poremećaja koji je karakterističan za dijabetes, glukoza, umjesto da bude prenesena u stanice, ostaje u krvotoku i izaziva dijabetes. To se događa kada gušterača nije sposobna izlučiti inzulin ili kada stanice ne odgovaraju na djelovanje inzulina „inzulinska rezistencija“. Posljedica je povećanje razine šećera u krvi kojeg konstantno unosimo hranom, a koji teško ulazi u stanice zbog nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina. Opisano stanje se naziva diabetes mellitus tj. šećerna bolest. Mellitus, prevedeno s latinskog jezika znači slatko kao med.

Nakon prospavane noći, normalna razina glukoze u krvi iznosi 3,8 do 6,0 mmol/L glukoze. To odgovara otprilike jednoj čajnoj žlici šećera u četiri litre vode. Ako je razina glukoze u krvi konstantno 6,9 ili više milimola po litri, obratite se vašem liječniku.

Komentariši